Globalizacija je fenomen koji se koristi za opisivanje promjena u svim segmentima ljudskog života i društva. Zahvaljujući globalizacijskim promjenama različiti dijelovi svijeta su se povezali i postali međuzavisni. Raznolikost je na taj način postala jedan od prevladavajućih čimbenika u globalnom društvu te najvećih izazova 21. stoljeća. Jedan od rezultata je stvaranje multikulturalnog društva. Kako u Hrvatskoj žive i pripadnici različitih etničkih skupina, koja posjeduju svoja nacionalna, a posebno vjerska i kulturna obilježja Hrvatsku se u svijetu (kao i većinu europskih zemalja) percipira kao multikulturalnu zajednicu. Pitanje kros kulturalnog menadžmenta važna je tema istraživanja u doba globalizacije i svjetske mobilnosti. Kros kulturalni menadžment područje je komparativnog istraživanja različitih kultura te njihovog uzajamnog djelovanja s ciljem njihovog boljeg razumijevanja, ali i važnosti utjecaja koji imaju na pojedinca u usmjeravanju njegovog razmišljanja i ponašanja u kulturno drukčijim sredinama. U navedenim uvjetima posebnu pozornost potrebno je posvetiti istraživanju različitih kultura, kao osnovnoj pretpostavci ostvarivanja konkurentne prednosti u regiji te uspješne međunarodne suradnje i poslovanja. Globalna povezanost počiva na trgovini, kretanju kapitala i migracijama stanovništva. Upravo migracije radne snage prouzročile su kulturne promjene u svim dijelovima svijeta, svim društvima i u svim kulturama. One su potakle susrete različitih naroda i kultura. Zahvaljujući globalizaciji znatno su se povećale mogućnosti za mobilnost. Primjenom teorije o globalizaciji te važnosti kulture nastojalo se objasniti odnose i utjecaj kulture na menadžment. Analizom dobivenih rezultata potvrdila se činjenica da proučavanja o kulturi i kros kulturna pitanja imaju važnu ulogu u globalnom okruženju. Time je pristupnica dokazala i H1 koja glasi: „Na kros kulturalni menadžment utječu čimbenici globalizacije.“ U nastavku disertacije analizirane su masovne migracije kao jedan od najbrže rastućih problema Europske unije. Prema iskustvu zemalja iz regije (članica EU) može se pretpostaviti da će doći do povećanog imigracijskog priljeva i u Republiku Hrvatsku. Cjelokupna budućnost će ovisiti o samim useljeničkim politikama pojedine zemlje. Da bi se to pitanje moglo urediti i razviti u pravom smjeru u Republici Hrvatskoj važno je poznavanje svih problema vezanih za stanovništvo posebno zbog integracije u hrvatsko društvo. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su da trenutno u Hrvatskoj kao članici EU živi jako malo stranaca, ali se u budućnosti može očekivati sve veći priljev. S obzirom na navedeno analizirani su odabrani demografski trendovi u Republici Hrvatskoj. Kroz praćenje demografskih trendova daju se prijedlozi kako utjecati na stanovništvo te kako dugoročno utjecati na razvoj multikulturalnosti društva u cjelini. Nepovoljno demografsko stanje se najviše odražava u migracijama koje predstavljaju glavnog čimbenika i pridonositelja kulturne raznolikosti. Dobiveni rezultati su pokazali da je Republika Hrvatska u demografskom opadanju, da postoji neravnomjerna naseljenost, da stanovništvo kontinuirano stari, a natalitet opada te veliki broj stanovništva se iseljava (prvenstveno mladi). S obzirom na demografske pravce razvoja u Republici Hrvatskoj, nametnula se obveza zaustavljanja i/ili smanjenja iseljavanja, negativnog nataliteta te promjena neravnomjerne naseljenosti. Iseljavanje iz Hrvatske također je značajno pridonijelo gore navedenim nepovoljnim demografskim trendovima i najveći je trenutačni problem. Iz Hrvatske u zadnjih desetak godina iseljava sve više stanovništva. U tom iseljavanju u potrazi za boljim životom i poslom, poseban problem su mladi. Pitanje ostanka i zadržavanja mladih i visokoobrazovanih ljudi jedno je od najvažnijih pitanja Republike Hrvatske i njegovo rješavanje bi trebalo biti prioritetno pred rješavanjem svih drugih problema. Smanjenje iseljavanja mladih postaje prioritet u svijetu brzih promjena. Ono je ključ za oporavak i gospodarski uspjeh. Stoga je u svrhu doktorske disertacije provedena analiza percepcije hrvatskih emigranata o utjecaju migracija na Republiku Hrvatsku. Analiza je obuhvatila glavne razloge koji su za ispitanike presudni u odluci o napuštanju Hrvatske, njihovi načini prihvaćanja nove kulture, te mogućnosti povratka. Uočeno je da ekonomski motivi igraju vrlo veliku ulogu u motivima odlaska iz Hrvatske. Istraživanjem se potvrdila značajna povezanost kvalitete postavljenih smjernica za rješavanje nepovoljnog demografskog stanja i uspješnosti pojedine zemlje. Spoznaje, rezultati i predložena rješenja proizašli iz ovog istraživanja u konačnici bi trebali pomoći u uspostavljanju i implementaciji kvalitetnijih smjernica za rješavanje nepovoljnog demografskog stanja što bi posljedično trebalo voditi uspješnijim gospodarskim kretanjima te dugoročnom poboljšanju sveukupnog stanja Republike Hrvatske. Prihvaćanje i tolerancija različitih kultura je potrebna za osnovnu zaštitu ljudskih prava i sloboda, a trebala bi biti jedan od ključnih vrijednosti u multikulturalnim društvima. Rad opisuje i stanje multikulturalnosti u Republici Hrvatskoj te se može se zaključiti da Hrvatska od samog osnutka vodi brigu o nacionalnim manjinama i odnosima većinskog i manjinskog stanovništva. Kao takva doprinosi razvoju multikulturalnog društva. Ovime je pristupnica dokazala i H2 koja glasi: „Hrvatske kulturne vrijednosti razvijaju se prema kontekstima europske kulture, a to podrazumijeva prihvaćanje kulturnog pluralizma i multikulturalnosti u kros kulturalnom okruženju.“ Većina razvijenih europskih zemalja, unatoč lošim i izrazito nepovoljnim demografskim pokazateljima nema jasnu populacijsku i useljeničku politiku. Posljedice toga mogu biti presudne za njihov budući gospodarski razvoj. Stoga je u svrhu doktorske disertacije provedena analiza multikulturalnosti u odabranim zemljama Europske unije te politika useljavanja u odabranim zemljama svijeta. Njemačka i Francuska te Australija i Kanada su odabrane zbog činjenice što predstavljaju različite modele odnosa prema imigrantima. Njemačka je analizirana zbog činjenice da je jedna od najznačajnijih imigracijskih zemalja na svijetu. Francuska je analizirana zbog činjenice da je tradicionalna zemlja imigracije te je za rješavanje problema stanovništva veliki značaj imala njihova useljenička politika i specifičan pristup populacijskoj politici. Analiza je obuhvatila njihovu poziciju na svjetskom tržištu te način pristupa prema imigrantima. Iako su društva u Europskoj uniji danas mješavina kultura, rasa i vjera gotovo podjednako kao što je to slučaj u Kanadi ili Australiji, smatra se da europske zemlje nikad nisu pokušale sustavno integrirati useljenike što i dokazuju primjeri Francuske i Njemačke. S obzirom na navedeno korisno je osvrnuti se na svjetska iskustva u traženju rješenja za nesklad demografskog i gospodarskog razvoja i razvoja useljeničke politike. S obzirom na to u nastavku se uspoređuju slučajevi Kanade i Australije. Analizirane zemlje nalaze se pri vrhu najbogatijih svjetskih gospodarstava te je upravo migracija pridonijela formiranju višeg životnog standarda. Imigranti u ovim zemljama nisu bili samo važan izvor radne snage, nego i značajan doprinos u uvođenju inovativnih i dinamičnih novih elementa. Politika useljavanja Australije i Kanade je analizirana zbog činjenice da imaju jedan od najboljih modela multikulturalnosti u svijetu jer se useljenici uspješno integriraju. U oba je slučaja riječ o usklađivanju migracijske politike i populacijske politike sa strogo selektivnim pristupom imigrantima. Nadalje je uočeno da sve četiri analizirane zemlje imaju viši standard života te predstavljaju najpoželjnije destinacije za imigrante. Time se potvrđuje činjenica da se dobrom migracijskom politikom može ostvariti prosperitet. Ovime je pristupnica dokazala i H3 koja glasi: „Multikulturalnost doprinosi prosperitetu društva. Kulturne razlike mogu postati prilika za ekonomski razvoj.“ Zaključuje se da je sama država odgovorna za vlastite demografske trendove, odnosno obvezne su prilagođavati ih potrebama na tržištu rada. Iako već rade na tome, trebaju ih poboljšati jer je zajednički cilj svih država smanjenje nezaposlenosti te povećanje kvalitete postojeće i buduće radne snage. Globalizacija je fenomen koji se koristi za opisivanje promjena u svim segmentima ljudskog života i društva. Zahvaljujući globalizacijskim promjenama različiti dijelovi svijeta su se povezali i postali međuzavisni. Raznolikost je na taj način postala jedan od prevladavajućih čimbenika u globalnom društvu te najvećih izazova 21. stoljeća. Jedan od rezultata je stvaranje multikulturalnog društva. Kako u Hrvatskoj žive i pripadnici različitih etničkih skupina, koja posjeduju svoja nacionalna, a posebno vjerska i kulturna obilježja Hrvatsku se u svijetu (kao i većinu europskih zemalja) percipira kao multikulturalnu zajednicu. Pitanje kros kulturalnog menadžmenta važna je tema istraživanja u doba globalizacije i svjetske mobilnosti. Kros kulturalni menadžment područje je komparativnog istraživanja različitih kultura te njihovog uzajamnog djelovanja s ciljem njihovog boljeg razumijevanja, ali i važnosti utjecaja koji imaju na pojedinca u usmjeravanju njegovog razmišljanja i ponašanja u kulturno drukčijim sredinama. U navedenim uvjetima posebnu pozornost potrebno je posvetiti istraživanju različitih kultura, kao osnovnoj pretpostavci ostvarivanja konkurentne prednosti u regiji te uspješne međunarodne suradnje i poslovanja. Globalna povezanost počiva na trgovini, kretanju kapitala i migracijama stanovništva. Upravo migracije radne snage prouzročile su kulturne promjene u svim dijelovima svijeta, svim društvima i u svim kulturama. One su potakle susrete različitih naroda i kultura. Zahvaljujući globalizaciji znatno su se povećale mogućnosti za mobilnost. Primjenom teorije o globalizaciji te važnosti kulture nastojalo se objasniti odnose i utjecaj kulture na menadžment. Analiz