O Božidaru Finki kao akcentologu nužno je prozboriti jer njegovi radovi donose novine i pomiču granice poimanja u akcentologiji, posebice u naglasnoj tipologiji. Godine 1968. u časopisu Jezik izlaze važni članci o naglasnoj tipologiji kojima je autor, između ostalih, i B. Finka. Autor pohvaljuje nastojanja da naglasna klasifikacija bude što praktičnijom, pristupačnijom i upotrebljivijom te izdvaja one pristupe naglasnoj klasifikaciji u kojima su najvažniji naglasci, manje su važne dužine (jer podliježu općim pravilima), a najmanje su važne promjene uvjetovane fonemski ili morfološki te prokliza. Tim zaključcima B. Finka učinio je veliki pomak u naglasnoj tipologiji koji je svoje oprimjerenje pronašao i u suvremenim priručnicima u kojima su naglasna počela (ton, trajanje i mjesto naglaska) osnovni kriterij u tipološkoj razdiobi. Svako suvremeno istraživanje naglasaka, bilo dijalektološko bilo standardološko, tako neizostavno počiva i na spoznajama akcentologa Božidara Finke.