Mnogobrojni pučki kalendari koji su tiskani u Virovitici između dvaju svjetskih ratova bili su s obzirom na svoju brojnost i raznovrsnost izrazito popularni u virovitičkom kotaru. U radu se analizira 49 pučkih kalendara. O tim serijskim publikacijama koje obiluju pučkim književnim oblicima dosad nije bilo govora u radovima iz područja hrvatske književne periodike iako je pučko štivo aktivno sudjelovalo u dugotrajnom procesu izgradnje čitateljske populacije do koje su modernizacijski procesi, a time i sustavno obrazovanje, uvijek stizali s određenim zakašnjenjem. Budući da su virovitički kalendari izlazili u nakladi domaćih izdavača, cilj je rada ustanoviti koje su mentalitetne, kulturološke, političke i svjetonazorske posebnosti u njima prisutne. Komercijalni uspjeh virovitičkih godišnjaka može se s jedne strane tumačiti kao posljedica karakteristične poslijeratne „gladi za čitanjem“, a s druge strane kao odraz tradicijske kulture prevladavajućeg seoskog stanovništva koje je praktične savjete za život i informacije o događanjima u svijetu jednim dijelom odmjeravao prema onome što je objavljivano upravo u pučkim kalendarima. U proučavanju virovitičkih međuratnih godišnjaka autor ovog rada posebnu je pozornost posvetio poetici kalendarskoga zabavnog i poučnoga pučkog štiva, strukturi pojedinačnih publikacija te odnosu urednika prema tradiciji izdavanja pučkih kalendara.