Peirceova semiotika obuhvaća međuljudske poruke u najširem smislu riječi: govor tijela, pokrete, geste, znakove, jezik, itd., ukratko sve što u bogoslužju ima temeljno značenje za pristup u »svetište bogoslužja« ili razumijevanje liturgije. Peirce je pokušao sve fenomene obuhvatiti s trima fenomenološkim kategorijama: Prvost, Drugost i Trećost, što i na području liturgije omogućuje dublje razumijevanje obrednih dijelova. Stoga je autor svoju raspravu podijelio na dva dijela: u prvom dijelu ukratko predstavlja teoriju Charlesa Sandersa Peircea s primjerima koji samo naznačuju način primjene te teorije na razumijevanje liturgije; u drugom dijelu polazi od same liturgije i pokušava protumačiti neke dijelove mise uz pomoć Peirceove trijadne podjele znaka pod vidom triju temeljnih kategorija zaključivanja koje Peirce koristi kako bi definirao čovjekovu percepciju značenja kao takvoga.