U članku se raspravlja o istrorumunjskim nazivima koji se tiču tiještenja maslina. Obuhvaćeni su nazivi iz svih mjesta u kojima se još uvijek govori istrorumunjski (Žejane, Šušnjevica, Nova Vas, Jesenovik, Letaj, Brdo, Škabići, Trkovci, Zankovci, Miheli i Kostrčan). Termini su leksikološki i etimološki obrađeni. Ukoliko je riječ o hrvatskim posuđenicama, svaka se uspoređuje sa sličnim nazivima u čakavskim govorima, a ako se radi o domaćem elementu, on se dovodi u svezu s oblicima u preostala tri rumunjska dijalekta (dačkorumunjski, arumunjski i meglenorumunjski). U obzir se uzimaju oblici cijele istočne jadranske obale što je s obzirom na kretanje Istrorumunja u povijesti opravdano ne bi li se utvrdilo jesu li Istrorumunji pojedini oblik preuzeli tek u Istri ili su ga donijeli iz Cetinske krajine. Na kraju svakog članka pokušava se odrediti krajnji etimon (uglavnom praslavenski ili vulgarnolatinski). Radi lakšeg snalaženja u dodatku su članka dodana dva kazala, kazalo obrađenih istrorumunjskih naziva i kazalo krajnjih etimona.