U radu se analiziraju četiri slučaja diplomacije prinude od kojih svaka predstavlja jedan aspekt suvremenih sigurnosnih ugroza: teritorijalna agresija motivirana nacionalističkim i etničkim aspiracijama (Bosna), agresija protiv vlastitog stanovništva zbog želje za samoodređenjem (Kosovo), terorizam (Afganistan) i oružje za masovno uništavanje (Irak). Cilj je provedene analize identificirati čimbenike koji su utjecali na ishod (uspjeh/neuspjeh) provedene strategije. Kao kriterij vrednovanja ishoda koristi se Jentlensonov cost/benefit model koji se temelji na zadovoljenju kriterija proporcionalnosti, recipročnosti i vjerodostojnosti. Uspjeh diplomacije prinude u Bosni imao je značajan utjecaj na odabir strategije za Kosovo, koji se smatra graničnim uspjehom s obzirom na dugotrajnost zračne kampanje. Diplomacija prinude u slučaju Afganistana i Iraka nije polučila željene rezultate te su ciljevi ostvareni primjenom sveobuhvatne vojne sile. Uzevši u obzir rezultate analize koji upućuju na zaključak da je diplomacija prinude, unatoč konceptualnoj jednostavnosti, kompleksna strategija čiji je ishod uvelike određen nizom kontekstualnih varijabli uz prilično ambivalentan karakter, svrha je ovoga rada spoznaja korisnosti i perspektive primjenjivosti Jentlensonova modela u objašnjenju uspjeha, odnosno neuspjeha strategije prinude.