Cilj je ovoga rada bio ispitati međugeneracijske učinke kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i njihovih ponašanja na razvoj anksioznosti i depresivnosti djece. Kognitivni stil obilježen strepnjom označava tendenciju pojedinca da generira dinamične mentalne scenarije u kojima se prijetnja povećava i približava. Istraživanja ukazuju na povezanost toga stila i anksioznosti. S obzirom na nekonzistentnost u povezivanju toga stila i depresije, pokušali su se definirati uvjeti pod kojima se ta povezanost pojavljuje uvođenjem moderatorske varijable stresnih životnih događaja. Istraživanje je provedeno na 126 parova majki i djece. Rezultati potvrđuju hipotezu da kognitivni stil majke obilježen strepnjom ima doprinos u međugeneracijskome prijenosu anksioznosti, ali sugeriraju i njegov doprinos u objašnjenju depresivnosti. Djeca majki koje su imale izraženiji kognitivni stil obilježen strepnjom imala su višu razinu anksioznosti i depresivnosti. Roditeljska ponašanja koja uključuju modeliranje i verbalni prijenos informacija o prijetnji značajno predviđaju pojavu anksioznosti kod djece. Utvrđen potpuni medijacijski efekt upućuje na to da kognitivni stil obilježen strepnjom majki ima značajan efekt na anksioznost djece samo putem modeliranja majki te je utvrđen i medijacijski efekt  modeliranja majki u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti kod djece. Moderatorski efekt stresnih životnih događaja u odnosu kognitivnoga stila obilježenoga strepnjom majki i depresivnosti njihove djece nije potvrđen. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost roditeljskih ponašanja u objašnjenju simptoma anksioznosti i depresivnosti kod djece.