Glavni je cilj ovog istraživanja bio provjeriti primjenjivost osnovnih koncepata teorije privrženosti u području veza ljudi i njihovih kućnih ljubimaca, odnosno definirati osnovna obilježja spomenutog odnosa u kontekstu privrženosti. Privrženost je u odnosu vlasnik-kućni ljubimac interpretirana u kontekstu bliskih odnosa u okviru obiteljske, romantične i prijateljske domene. U istraživanju je sudjelovalo 219 vlasnika kućnih ljubimaca (pasa), koji su osobno kontaktirani te su pristali popuniti upitnik. Mjerni su instrumenti zastupljeni u primijenjenom upitniku Upitnik karakteristika i funkcija privrženosti, Modificirani Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama i Upitnik privrženosti prema kućnim ljubimcima. U odnosu je s kućnim ljubimcem izražena funkcija separacijske anksioznosti pred sigurnim utočištem kao indikatorom realizacije privrženog ponašanja. Vlasnici pasa percipiraju odnos s romantičnim partnerom kao onaj u kojem je najsnažniji doživljaj sigurnog utočišta, dok je isti najmanje izražen upravo u odnosu s kućnim ljubimcem. Razlike u doživljaju separacijske anksioznosti među odnosima nešto su manje izražene iako prisutne i podržavaju vodeći status partnerskog odnosa. Utvrđen je nizak stupanj konzistencije među dimenzijama privrženosti u odnosima s ljudima i odnosu sa psom kao kućnim ljubimcem. Pojedinci koji su skloniji izbjegavati bliskost i odbijati intimnost vjerojatnije će i realizirati manje privrženih ponašanja u specifičnim odnosima (vrijedi za sve ispitivane vrste odnosa). Istraživanje je pridonijelo definiranju karakteristika odnosa vlasnik-kućni ljubimac jer se njime zahvaća pretpostavljena uloga koju privrženost igra u takvom odnosu. Općenito, rezultati upućuju na zaključak prema kojem odnos s kućnim ljubimcem te odnosi u preostale tri bliske interpersonalne domene dijele u određenoj mjeri zajedničku osnovu, u smislu kvalitete privrženosti, u teorijski očekivanom smjeru. Može se zaključiti da odnos s kućnim ljubimcem imitira blizak interpersonalni odnos.