Sportske organizacije podliježu stalnim promjenama i moraju pravilno i sistematski planirati svoj rad u budućnosti. Ovo istraživanje analizira različite koncepte, teorije i istraživanja različitih autora koji su se bavili analizom unutrašnjih i vanjskih varijabli na kojima javne i privatne sportske organizacije temelje svoje upravljanje. U tom je smislu osmišljeno dokumentarno istraživanje s dubljim objašnjenjima, orijentisano na fenomenološki, interpretativni epistemološki pristup, kvalitativne prirode. Tehnika prikupljanja podataka je dokumentarna analiza; koristili su se arhivirani izvori i triangulacija, dok je tekst obrađen digitalnim putem. Na osnovu prikupljenih podataka primijećeno je da su mnoge sportske organizacije svoje planiranje temeljile uglavnom na teorijskim činjenicama, nerealnim njihovoj situaciji, uvijek uzimajući u obzir iste unutrašnje i vanjske varijable. U svom menadžmentu ove organizacije uglavnom uzimaju u obzir menadžerski nivo, a malo se orijentišu prema svom osoblju, više zainteresovani za rezultate timova ili svojih sportista, tipično operativno rukovodstvo je visoko kvalifikovano za rješavanje trenutnih problema i opire se promjeni paradigme i ne uključuju se u dublje istraživanje unutrašnje varijable svoje organizacije jednako kao na vanjske varijable koje utiču na njihovu organizaciju. Konačno, istraživanje odražava i druge varijable koje treba razmotriti kako bi se optimizirao proces upravljanja u sportskim organizacijama koje, ako se pravilno razmotre, mogu podržati njihovo upravljanje i rezultirati održivim razvojem, ispunjavanjem svojih aktivnosti i postizanjem navedenog cilja.