Autori u radu cjelovito analiziraju primjenu Prekršajnog zakona s institutima koje primjenjuje policija kao tužitelj. Krucijalno pitanje kroz cijeli rad odnosi se na poimanje stvarne uloge tužitelja, odnosno možemo li tu ulogu uopće poistovjetiti sa značajem koji ima državni odvjetnik u kaznenom postupku. Prekršajni zakon sadrži mnoge odredbe iz europskog zakonodavstva, Zakona o kaznenom postupku i Kaznenog zakona i zaista je donio (nametnuo) brojne obveze tijelima da postupaju na višem nivou. Najbrojnije novine vidljive su upravo u ulozi tužitelja. Stoga su u radu provedene analize instituta tužitelja u prekršajnom postupku kroz povijesno, normativno i empirijsko istraživanje kako bi se dobio odgovor na središnje pitanje o (ne)primjeni uloge tužitelja. Najvažniji dio rada obuhvaća istraživanje policijske i sudske prakse kod prekršaja protiv javnog reda i mira, nasilja u obitelji, nereda na sportskim natjecanjima, potpomaganja nezakonitih migracija i vožnje pod utjecajem alkohola. S obzirom na značajnu ulogu koju je zakonodavac omogućio tužiteljima u prekršajnom postupku ovo sveobuhvatno istraživanje dat će jednu retrospektivu položaja i uloge tužitelja s prijedlozima za daljnjim približavanjem tužitelja prekršajnog postupka ulozi koju imaju državni odvjetnici u kaznenom postupku.